Poduzetnici rješavaju problem klimatskih promjena? Ili beskućništva? Ili pak zapošljavanja teško zapošljivih skupina? Mislite da je to nemoguće, da je to posao rezerviran za civilni sektor ili za znanstvenike? Razmislite opet. Naime, bilježimo trend rasta broja društvenih poduzeća na globalnoj razini, koja osim profita uvijek u obzir uzimaju i utjecaj na društvo odnosno na okoliš.
Jeffrey Hollender i njegova tvrtka Seventh Generation savršeni su primjeri društveno odgovornog poslovanja i koliko društveno odgovorna tvrtka može rasti. Tvrtka je osnovana u kasnim 1980-ima, kao tvrtka specijalizirana za proizvodnju ekoloških proizvoda za čišćenje kućanstava i proizvoda za osobnu higijenu. Uz razvoj ekološki prihvatljivih proizvoda, tvrtka je također odlučila donirati 10% svoje zarade neprofitnim organizacijama i tvrtkama koje su posvećene rješavanju društvenih i okolišnih problema.
U hrvatskom kontekstu to je, primjerice, Invisible Zagreb (Nevidljivi Zagreb). Radi se o edukacijskoj turi koja tematizira problem beskućništva i života u ekstremnom siromaštvu u Hrvatskoj. Turu vode bivši i trenutni beskućnici koji o beskućništvu progovaraju na jednostavan i pristupačan način, prikazujući ujedno drugu stranu poznatih zagrebačkih lokacija. Tura se temelji na dobrovoljnim donacijama, a svaka donacija usmjerena je prema poboljšanju životnih uvjeta beskućnika.
Drugi primjer je socijalna zadruga Humana Nova, društveno poduzeće koje potiče zapošljavanje osoba s invaliditetom i drugih društveno isključenih osoba kroz proizvodnju i prodaju kvalitetnih i inovativnih tekstilnih proizvoda od ekoloških i recikliranih materijala za domaće i inozemna tržišta. Svojim djelovanjem aktivno i izravno doprinosi izgradnji društva tolerancije i suradnje te pomaže socijalno isključenim osobama i njihovim obiteljima unaprijediti njihovo samopouzdanje i kvalitetu života. Također aktivno doprinosi održivom razvoju lokalne zajednice, smanjenju siromaštva i očuvanju prirode.
Gledano u širem kontekstu, Sukladno podacima Europske komisije, jedno od četiri novoosnovana poduzeća u EU je društveno poduzeće. Pritom poduzeća koja posluju po principima društvenog poduzetništva zapošljavaju više od 14,5 milijuna osoba (oko 6,5% ukupnog stanovništva), dok je u Republici Hrvatskoj taj broj u odnosu na broj stanovnika puno manji te je prema istraživanju Društveno poduzetništvo u Hrvatskoj: od prepoznavanja do primjene (2016.) zaključeno kako društvena poduzeća u Republici Hrvatskoj zapošljavaju manje od 1000 osoba.
Četiri godine nakon donošenja Strategije razvoja društvenog poduzetništva Republike Hrvatske i uspostave institucionalne podrške njegovom razvoju, sektor se nalazi pred nizom izazova. Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj − 2018. iznosi kako rezultati GEM istraživanja u Hrvatskoj, od početka provedbe istraživanja 2002. godine, kao najslabije komponente poduzetničkog ekosistema identificiraju: vladine politike prema regulatornom okviru, poduzetničko obrazovanje i prijenos rezultata istraživanja u sektor malih i srednjih poduzeća. Radi se o istraživanju koje prati povezanost između okvira poduzetničkih uvjeta i poduzetničke aktivnosti na individualnoj razini, a navedene komponente u svim godinama provedbe GEM istraživanja u Hrvatskoj ocijenjene su najniže zbog čega se mogu smatrati ključnim preprekama razvoja poduzetničke aktivnosti.
Radi se o okruženju koje, sukladno Izvješću o globalnoj konkurentnosti 2017.-2018. Hrvatsku pozicionira na 74. mjesto od 137 zemalja uključenih u istraživanje, što predstavlja stagnaciju u odnosu na navedeno istraživanje prethodne godine. U isto vrijeme, izvori financiranja poduzetničke aktivnosti u Hrvatskoj još uvijek se mogu karakterizirati kao tradicionalni i nedovoljno prilagođeni različitim fazama poduzetničkog pothvata. Situaciju dodatno otežavaju pokazatelji istraživanja koje provodi Transparency International, sukladno kojem se Hrvatska ubraja među korumpirane zemlje EU.
Društvena poduzeća moraju rasti i razvijati se u ovakvom poduzetničkom okruženju, u isto vrijeme poštivajući načela socijalne ekonomije. Za razliku od privatnih profitnih poduzeća, koja su vođena komercijalnim ciljevima, društvena poduzeća su vođena komercijalnim, društvenim i ekonomskim ciljevima. Mjere društveni utjecaj svojih aktivnosti sukladno temeljnom načelu odgovornosti prema okolišu odnosno zajednici. Ovakav okvir pruža mogućnost uspješnog poslovanja s pružanjem odgovora na društvene i ekološke probleme. No to nije moguće bez odgovarajućeg sustava podrške za njihov razvoj.
Sukladno izvještaju Europske komisije, porezne olakšice odnosno poticaji važan su element regulatornog okruženja za društvena poduzeća. Takvi poticaji imaju različite oblike diljem zemalja Europske unije - obično se nagrađuje misija društvene odgovornosti poduzeća. U nekim slučajevima su usmjereni na kompenzaciju za gubitak produktivnosti radi izbora zapošljavanja radnika niže produktivnosti koji su u procesu reintegracije unutar poduzeća. To je slučaj s društvenim zadrugama u Poljskoj, dok u Belgiji postoje dvije glavne mjere za socijalnu ekonomiju na saveznoj razini: smanjena stopa PDV-a od 6% za određene inicijative u domeni socijalne ekonomije te oslobađanje od poreza do određene granice za poduzeća koja vrše funkciju reintegracije. Međutim, neke zemlje članice ne pružaju fiskalnu potporu, a društvena poduzeća se oporezuju po istoj stopi kao i privatna profitna poduzeća, što umanjuje njihovu dugoročnu održivost.
A kakva je situacija u Hrvatskoj? Prema izvještaju organizacije NESsT iz 2017. godine o društvenom poduzetništvu u regiji, društveni poduzetnici u Hrvatskoj nemaju nikakve beneficije u usporedbi s “tradicionalnim poduzetnicima”, niti su za njihov rad osmišljene porezne olakšice, kao u mnogim drugim zemljama članicama EU, unatoč pozitivnom društvenom utjecaju koji generiraju. Ekosustav društvenog poduzetništva u Hrvatskoj u isto vrijeme glavnim prioritetom smatra zapošljavanje, zahvaljujući podudarnosti s gospodarskom recesijom, visokim stopama nezaposlenosti i izvorištu u socijalnoj ekonomiji. U takvom kontekstu se društveno poduzetništvo vrlo često poistovjećuje s adekvatnim načinima borbe protiv siromaštva, društvene isključenosti i nezaposlenosti. Dio spomenutih izazova leži u činjenici da se radi o puno širem području djelovanja, koje nipošto nije zanemarivo i mora naći mjesto u javnom prostoru. Mora zaživjeti kao praksa, a to neće moći bez edukacije, počevši od stava javnosti prema poduzetnicima, bili oni crni, žuti ili crveni, koji je negativan. Po percepciji o društvenom statusu poduzetnika i po medijskoj pažnji koja se posvećuje uspješnim poslovnim pothvatima GEM istraživanje pozicionira Hrvatsku na začelje zemalja EU. Tako u Hrvatskoj, samo 47,7% ispitanika u GEM istraživanju u 2017. godini smatra da uspješni poduzetnici imaju visok status u društvu, dok u prosjeku u EU zemljama takvog je mišljenja čak 67% ispitanika.
No nije sve tako crno. Očito je da je moguće biti uspješan poduzetnik i u isto vrijeme činiti dobro za zajednicu i za okoliš. Jedan od rijetkih svijetlih primjera u hrvatskom kontekstu je društveno poduzeće Hedona d.o.o., koje je 2013. godine osnovala Udruga invalida Križevci. Osnovna djelatnost tvrtke je proizvodnja čokolade i čokoladnih pralina, a ono što je razlikuje od svih drugih poduzeća jest činjenica da se radi o društvenom poduzeću u kome većinu zaposlenih čine osobe s invaliditetom. Poduzeće je uređeno na način da je prvenstveno usmjereno na društveno korisno dobro, tj. dobrobit za svakog zaposlenika i kontinuiranu mogućnost razvoja kako zaposlenika, tako i samog poduzeća. Sva ostvarena dobit reinvestira se u zaposlenike, u razvoj njihovih kompetencija i njihovog zadovoljstva, u otvaranje novih radnih mjesta i u sam tehnološki razvoj poduzeća kao i dopunu novih djelatnosti.
Možemo li zamisliti “tradicionalna” privatna profitna poduzeća kao poduzeća s ljudskim licem? I može li to promijeniti stav prema (društvenom) poduzetništvu, koji će biti pokretač uravnoteženog društvenog, ekonomskog i okolišnog razvoja?
Do takvih promjena bez izgradnje čvrstog ekosustava, koji će pružati podršku njihovom razvoju u ključnim segmentima, neće doći. Akcelerator za društvene poduzetnike Act Grupe predstavlja korak u pravom smjeru, jer pruža podršku društvenim poduzetnicima u predakceleracijskoj fazi (u kojoj su se bavili prototipiranjem, testiranjem i validacijom rješenja) i akceleracijskoj fazi programa (rast i razvoj poduzeća, razvoj tržišta, marketing, upravljanje poslovanjem), a program im je osigurao i financijsku potporu. Osim toga, organizacija konferencije Impact 2019 omogućila je umrežavanje regionalnih dionika kao ključni dio izgradnje ekosustava, što doprinosi daljnjim pozitivnim pomacima i povećanju potencijala za rješavanje postojećih društvenih i ekoloških problema.
Kako bilo, ključni društveni problemi se najčešće identificiraju u ranijoj dobi, kada možda još uvijek i ne razmišljamo o poduzetništvu, a nužno je omogućiti podršku inicijativama koje nude alternative. Recentniji primjer je School Strike 4 Climate Croatia, gdje su se učenici hrvatskih škola priključili globalnom pokretu učenika s ciljem da pritisne političare da učine nešto po pitanju klimatskih promjena. Tvrde kako je planetu Zemlji ostalo još 11 godina za smanjenje globalnih emisija za 50% kako bi se zaustavio daljnji rast temperature. Čak su kreirali i dokument pod nazivom Klimatski zahtjevi učenika, koji su uz podršku znanstvenika dostavili Hrvatskoj Vladi i Saboru.
Kakva je tragedija da niti pojam društvenog poduzetništva niti socijalne ekonomije nisu prisutni u kurikulumima naših osnovnih i srednjih škola. Da su imali takvu podršku, tko zna na koji način bi učenici artikulirali svoje zahtjeve, kako bi dalje razvijali ideje i bi li iz svega toga proizašlo kakvo društveno poduzeće? Uvod u društveno poduzetništvo i njegove razvojne potencijale (2017.) iznosi kako istraživanje provedeno u pet europskih zemalja ukazuje kako među mladima postoji značajan interes za društvenim poduzetništvom: čak 38% ispitanika razmišljaju o pokretanju takvog posla, dok ih je 26% u ranoj fazi razvoja svojih poduzetničkih poduhvata. Hrvatsku u odnosu na ostale zemlje karakterizira činjenica da je većina mladih obuhvaćenih ovim istraživanjem još uvijek u kategoriji „potencijalnih društvenih poduzetnika“ – čak je 54% onih koji nisu počeli s realizacijom svoje ideje.
Upravo ovdje leži najveći potencijal društvenog poduzetništva. Društveno poduzetništvo je za mlade važno jer osim zadovoljavanja vlastitih ekonomskih potreba, mladima može i mora služiti kao instrument rješavanja problema u njihovim zajednicama. Uvođenje u školski kurikulum je prvi korak. Učenici su sposobni, razmišljaju svojom glavom i znaju identificirati probleme. Zašto im ne dati prava oruđa da te iste probleme adekvatno rješavaju, kad to već sami nismo sposobni?
